Spominje se pod naslovom Lažiranje načina osnutka ZNG-a
" Dubrovački vjesnik "
Ne znam je li prigodom proslave druge obljetnice prvog postrojavanja Zbora narodne garde u Dubrovniku, nešto objavljeno u drugim medijima, ali pročitavši članak u "Dubrovačkom vjesniku" zbog tamo navedene poluistine prisiljen sam reagirati. Naime potrebno je ukazati na činjenicu kako je ZNG u Dubrovniku ( kao uostalom i specijalna jedinica MUP-a, te sve kasnije obrambene postrojbe) osnovan od strane službenih hrvatskih vlasti, a ne " skupine domoljuba", kao što se to u članku navodi. Ako je autor članka, ili onaj koji mu je to možda rekao, mislio kako je tadašnja, na prvim slobodnim izborima poslije drugog svjetskog rata izabrana hrvatska vlast u Dubrovniku bila sastavljena od "skupine domoljuba" onda se s njim slažem, ali je to trebao eksplicirati, kako neupućeni čitatelj ne bi pomislio kako je službena vlast tada bila projugoslavenska ili je suradjivala s JNA i KOS-om, a neki ilegalni pokret je osnivao obrambene postrojbe.
O samom osnivanju ZNG-a u Dubrovniku u nekoliko navrata sam nakon rata javno govorio, a neke činjenice su spomenute i u Izvješću Izvršnog vijeća koje je na posljednjoj sjednici usvojeno i dano medijima na raspolaganje. Ovdje ipak mogu još ponešto napomenuti. Osnivanje ZNG-a u Dubrovniku je bio izuzetno rizičan posao, pa je sve radjeno u maksimalnoj tajnosti i bez ikakvog sudjelovanja medija. Postrojbe JNA šetale su tada ovim područjem, Kupari su na primjer bili potpuno u njihovim rukama, KOS je imao svoju "poslovnicu" u Dubrovniku, te razgranatu mrežu suradnika ( Koliko ih je bilo, a koliko ih još ima?!). U početku su u zadatak osnivanja ZNG-a bili upućeni samo predsjednik Izvršnog vijeća i Sekretar za Narodnu obranu. Dok je Sekretar vrijedno skupljao dragovoljce od Pelješca do Konavala i vodio ih na liječničke preglede, Predsjednik Izvršnog vijeća je uz pomoć člana Izvršnog vijeća zaduženog za komunalne poslove tražio vojarnu. Od nekoliko solucija konačno je odabrao dvorac "Rašicu". Stupivši u kontakt s unajmiteljem objekta, dogovorio je način njegove uporabe, smještaj i prehranu, a u samo sklapanje ugovora uključio je i općinskog pravobranitelja.
4. lipnja 1993. je prvih 11 dragovoljaca na čelu sa svojim zapovjednikom opremljeno i ušlo u "Rašicu". Njihov broj se slijedećih dana uvišestručio, a uz velike napore Predsjednik Izvršnog vijeća je uspio organizirati dolazak iz Zagreba prve već uvježbane profesionalne postrojbe, koja se priključila našim dragovoljcima.
Ne želeći ovdje ulaziti u daljnje detalje koji su prethodili osnivanju ZNG-a u Dubrovniku, ali i uslijedili nakon toga, možda nije naodmet napomenuti kako je prvo svečano postrojavanje izvedeno u nedjelju 16. lipnja 1991., kako je prvi Zapovjednik prve postrojbe Hrvatske vojske u Dubrovniku u novijoj Hrvatskoj povijesti, tog dana predao raport Predsjedniku Izvršnog vijeća i da je ovaj nakon toga obavio smotru postrojenih vojaka i održao im govor naglasivši njihovu bitnu ulogu u Hrvatskoj povijesti i veliku odgovornost u očuvanju granica Južne Hrvatske od upada Jugoslavenskih hordi. Možda takodjer nije suvišno spomenuti kako su ovom činu bili nazočni zastupnici u Hrvatskom državnom saboru, te Predsjednik Društveno političkog vijeća Skupštine općine Dubrovnik i Predsjednik općinskog odbora HDZ-a, koji su se takodjer govorima punim domoljublja i riječi podrške obratili postrojenoj jedinici. Naravno bio je nazočan i nezaboravni Sekretar za narodnu obranu, koji je poginuo u domovinskom ratu 25. listopada 1991. Predsjednik Skupštine općine Dubrovnik nije bio nazočan jer tad nije bio u Gradu. Svi skupa smo zaista bili "skupina domoljuba". Srećom danas je ta skupina narasla u veliki broj domoljuba, koji su se u borbi za Hrvatsku suverenost i nezavisnost priključivali na usputnim postajama, i bez kojih bi bilo teško pobjedonosno završiti sukob s agresorom. Jasno mi je kako svi ti domoljubi žale što se nisu priključili ranije. Žalim i ja. Kamo sreće da jesu. Ali činjenice ostaju činjenice i ne mogu se mijenjati. Sa svoje strane ublažit ću ih ne spominjanjem ni jednog imena u ovom mom reagiranju. Spominjem samo funkcije, a i sam ću se potpisati samo sa svojom bivšom funkcijom. Tako će nadam se nekima biti lakše. O spomenutom dogadjaju, i puno toga s njim u svezi zapamtio sam, a i zapisao dosta, pa stojim na raspolaganju onima koje zanima povijesna istina (siguran sam da su zapamtili i svi istinski sudionici tih dogodjaja). A svim pripadnicima prve postrojbe ZNG-a u Dubrovniku od srca čestitam na domoljubnosti i hrabrosti, pozivajući ih da se svi skupa uvijek sjećamo i posebno ih poštujemo, onih koji su svoje živote položili na oltaru domovine, ili su u domovinskom ratu postali invalidi.
U Dubrovniku 16. lipnja 1993. Predsjednik Izvršnog vijeća
Skupštine općine Dubrovnik
(podaci poznati u redakciji)
Primjedbe
Objavi komentar